U današnje vrijeme čovjekovih pet osjetila su bombardirana podražajima sa svih strana: televizija, buka automobila, glazba s radija itd. Tišina je modernom čovjeku postala nezamisliva, kada bi se većina nas prebacila iz bučnih okruženja u osamljenu drvenu kućicu u šumi, nastupila bi nelagoda, najvjerojatnije i jak strah.
Ljudski ego – naša psihička duša, a ne prava duša koja nikad nije pala i koja se nalazi u srčanoj čakri – je u strahu od tišine, upravo zbog gubitka veze s univerzalnom Dušom. Ego je naviknut kako na unutarnju buku misli, tako i na vanjsku buku. Nastoji pod svaku cijenu držati um preokupiranim tako da se ne bi morao suočiti s tišinom koja se nalazi između misli. A svima je poznato koliko je moćno oružje ljudski um, i da je on polazna točka do prodiranja u čišće oblike svijesti.
Najmoćnije oružje koje je zapostavljeno se svodi na pokušaj da nadiđemo um, dostignemo stanje objektivnog promatrača misli, kao što radnik na traci promatra proizvode dok prolaze mimo njega. Upravo je samoća, odsustvo vanjske buke, poticajna sredina za postizanje takvog stanja. Jednom kad se nađete sami sa sobom, nemate kamo pobjeći. Tada se suočavate s vlastitim strahovima, koji se mogu znatno umanjiti, ako se koristite znanjem. Kako kaže engleska poslovica, „there is nothing to fear, except fear itself“. Svi sveti spisi na ovaj ili onaj način upućuju na to da se ne poistovjećujemo sa svojim mislima, emocijama i tijelom. Kad sve to oduzmete, približavate se svojoj suštini. Čovjeka definira sposobnost mišljenja, osjećanja i djelovanja, to su tri donja centra (čakre). To je suština naše psihičke duše, a sam um je sastavljen od niza elementala, odnosno čvrsto formiranih mentalnih obrazaca (psihologizama), stavova, nasljeđenih od predaka, formiranih tijekom života kao obrambeni mehanizam ili nesvjesno preuzetih iz kolektivne podsvijesti.
Kada se um izazove tihovanjem i samoćom, počinje pucati, gubi se okolina u kojoj on može opstati, pa se s vremenom svi psihološki agregati skupljeni u njemu počinju rasipati. Ako se čovjek želi početi oslobađati strahova i nakupljenih mentalnih otpadaka iz podsvijesti, onda to najefektivnije postiže uz četiri askeze: samoća, post, molitva i bdijenje. To su četiri discipline, veoma jednostavne, ali najefektivnije za čišćenje duše. Danas zbog silnih obaveza i stresnog načina života ne možemo ostvariti idealno okruženje, ali ipak možemo inkorporirati neke segmente u svakodnevnicu. Čovjek može odmah započeti treningom distanciranja od misli, što je jako naporno u početku, ali što se dulje prakticira, tišina između misli postaje dulja i sve prihvatljivija, jer ego počinje uviđati da ne prestaje postojati, kad prestane misliti. Pretvorite svaki dan u tihovanje, usmjerite pažnju na centar vašeg mikrokozmosa – na srčanu čakru – u kojoj prebiva vaša Duša, nebeski dvojnik (arhetipski čovjek), ugasite televizor i pokušajte provesti pola sata u tišini i promatrajte misli kako izranjaju iz uma. Zamolite vašu Dušu za potporu da nadiđete iluzije uma, krivo formirane stavove o sebi, životu i Bogu, napravite odmak od televizije i glazbe, prošećite se do parka, pročitajte knjigu, popijte kavu i zurite kroz prozor usmjeravajući sav napor da ne komentirate mentalno svaku radnju koju poduzimate. Um uvijek komentira sve što se dešava oko nas, stalno racionalizira, svrstava stvari na dobre i loše i time opterećuje našu pravu Dušu, koja se nastoji prepustiti trenutku i samo uživati u životu, poput djeteta, psa ili ptice koji su životna radost sama po sebi.
Znam jako dobro koliko je teško postići takvu disciplinu, ali nikad nemojte odustati jer znam koliko svaki čovjek čezne za slobodom, a ona se nalazi u našoj Duši, sva pažnja naših pet osjetila treba biti usmjerena prema srcu – intuitivni um treba nas voditi. Imamo unutarnji kompas Duše i nikad nismo izgubljeni kad pustimo kormilo nižeg uma (ega). Strah će neminovno izaći na vidjelo, ali branite se znanjem – sve misli su samo ipak misli, naši subjektivni stavovi, i ništa nam se neće desiti, ako ih otpustimo i pretvorimo u pepeo. Bez otpuštanja starog, ne možemo napraviti mjesta za novo. Jednostavno rečeno, ne reagirajte, vaše misli će se boriti za opstanak, ostanite pribrani i trudite se da ne reagirate, koliko god se one bunile, prije ili kasnije će se ugasiti. Tihovanje i samoća su upravo najmoćnija oružja, jer pažnja nije usmjerena vanjskim objektima, ne prijanjamo za sve ono što se dešava van nas, nego se usmjeravamo na ono što je bitno – naš unutarnji mentalni svijet, jer se sve zapravo u njemu odvija. Vanjski objektivni svijet postoji i bez nas, ali naš um je filter i definira način na koji ga percipiramo, i ovisno o načinu na koji ga vidimo ćemo biti sretni ili tužni. A prava sreća ne smije biti uvjetovana vanjskim čimbenicima, ona je moguća samo u težnji ka spajanju s našom Dušom u srčanoj čakri. Navedene discipline utiru put prema Duši, a znanje o iluziji uma i činjenica da samo bezuvjetna ljubav prema sebi i drugima može očistiti našu psihičku Dušu daju nam ključ za postizanje apsolutnog smirenja.
Za Portal svijesti: M.I.
Нема коментара:
Постави коментар